Ante Juričev Martinčev – Boban: 32 godine od odlaska legende vodičke obrane

U sjećanje na Antu Juričev Martinčev – Bobana njegova obitelj podigla je spomenik koji se nalazi se na istom mjesto gdje je Ante zajedno sa svojim suborcima zaustavio prodor tenkova JNA u Vodice 1991. godine

Donosimo Vam dio članka koji je izašao 2009. godine u šibenskom Novom tjedniku, vezan je za događaj u rujnu 1991. kada su tenkovi jugo-vojske bili pred ulazom u Vodice

„Pokojni satnik Ante Martinčev-Juričev, poznatiji kao Boban, je tada išao na pregovore s jugovojskom, a ja sam išao s njim. Bez naoružanja nas petnaestak pješačilo je cestom prema tenkovima, transporterima i dvocijevcima koji su bili u nizu na cesti kod Haciende, a Boban je poslao grupu od dvanaestak ljudi da unakrsno s našom grupom idu po zidovima stotinjak metara daleko od ceste, za svaki slučaj. Hodajući prema njima bili smo uvjereni da je riječ o predaji. Približili smo se i počeli vikati da dignu cijevi i predaju se.

Šime Strikoman bio je s nama i snimao je kamerom, a oni su počeli vikati da maknemo kameru ili će nas sve pobiti. Mudri Šime nije ju ugasio, već samo spustio uz nogu, tako da je snimka ušla u povijest. Neki njihov poručnik izašao je iz tenka, a Boban mu je rekao da se predaju i da ćemo se korektno prema njima odnositi, prema Ženevskoj konvenciji.

No taj JNA-ovac je rekao, sjećam se doslovno, „Ko bre o predaji, ustaše, mi smo došli da vi predate grad!“

U tom trenutku preletio je njihov avion i pucao na puntu, a Boban, veliki heroj, rekao je „slobodno pucajte na nas, ali nemate šanse“. Ovaj je odmah preko stanice javio pilotu da se avion povuče jer pregovaraju o „predaji grada“. Onda je njihov časnik tražio da ih pustimo da se vrate na prvobitne pozicije, a mudri

Boban je rekao da on takvu odluku ne može donijeti sam, nego da se mora dogovoriti s nadređenima u Kriznom stožeru. To je bila psihološka igra, Boban je bio jako inteligentan i staložen, oni su imali dojam da smo mi puno snažniji i organiziraniji.

Ovaj je na to rekao da će ih pustiti u štab jedino ako mogu mene, „ovog mladog ustašu“, zadržati kao taoca. I ja sam ostao s jugovojskom. Sjećam se da su mi neki mladi vojnici nudili tadašnji dvojni C. Umirao sam od žeđi, bilo je užasno vruće, ali sam im rekao da neću ništa od njih uzeti. Više od pola sata s njima sam čekao, nisam imao pojma što se događa, strah i bijes su se isprepletali u meni. Sjećam se da su uzvikivali „ nula nula noć“, ta grupa je valjda planirala zauzeti Vodice i ići natrag u Srbiju. I onda su se vratili naši u plavom BMW-u, Ante Buha, zapovjednik vodičke satnije, Boban i Rade Ivas (ne bivši gradonačelnik nego njegov imenjak).

Spasio sam se kad sam ih vidio, od straha sam pobjegao što dalje od JNA. I tad su se dogovorili, JNA se povukla na prvobitnu poziciju na benkovačkom križanju, gdje su bili nadohvat topnicima iz Žirja.

Po mom mišljenju, to je bila prva bitka koja je našoj strani dala psihološku nadmoć. Zato smatram da je rujanski rat prekretnica Domovinskog rata, jer da su nas pokorili, da je pao Šibenik, pala bi i cijela južna Dalmacija i Hercegovina – zaključio je Danijel Lasan Zorobabel