Pon13Svi2024

Raznolikost stilova i poetika obilježila prvi vikend festivala kazališnih amatera

Za nama je prvi vikend 64. Festivala hrvatskih kazališnih amatera koji je svečano otvoren u subotu navečer, ali je započeo već u petak predvečer. Tijekom tri festivalska dana uživali smo u devet predstava različitih poetika i stilova, svaka nas je ponijela u drugi svijet, neke u bezbrižni svijet mašte, a druge pak u dubine naše svijesti i savjeti navodeći nas na propitivanje samih sebe i svijet u kojem živimo.

Festival je započeo predstavom Gradskog amaterskog kazališta Leo Srdoč iz Slatine, Tabernakul nastaloj prema priči Jurice Pavičića, a u adaptaciji Svjetlane Carić i režiji Olivera Jukića. Odvela nas je u proljeće nakon Velikog rata kada nova narodna vlast dodjeljuje inženjeru u splitskoj Brodograđevnoj industriji dio stana  stare liječnike obitelji. Tada posijano sjeme zla polako i podmuklo buja kroz više od pola stoljeća svađa, nasilnog dijeljenja prostora, nemogućnosti suživota i beskrajnog sudovanja.  I kada se čini da će smrću inženjera nastupiti mir i spokoj, naprotiv tek je tada otvorena Pandorina kutija. 

Nakon drame, slijedi komedija Glumačke skupine KPD Sloga iz Pakraca, Eržika Plemenita prema tekstu i u režiji Dubravke Špančić. Mađarica Eržika javlja se na oglas za kućnu pomoćnicu starijem bogatijem gospodinu koji živi u nekadašnjoj kuriji grofovske obitelji Janković. S njom dolazi  Ciganin te počinje zahtjevan put zavođenja, pelješenja, prijevara i pobjeda kroz ljubavni zaplet i financijske spletke, a sve začinjeno obiljem humorističnih detalja iz povijesti Pakraca.

Subota je započela veslo, mjuziklom Aladin Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih. U središtu ove inačici egzotične i fantastične priče, čiju adaptaciju teksta i režiju potpisuje Kristina Jakšić Balaž, nisu samo Aladin i princeza Badu, već i njihovi zli parnjaci, sultanov savjetnik Amar i princezina dvorjanka Mal te vječno pitanje možemo li ikada pobjeći od onoga što nam je uvjetovano rođenjem. Mogu li zemljama doista vladati samo muškarci ili su rod i spol nevažni? Dva simpatična duha, koji su igrom slučaja završili u istoj svjetiljci, pričaju priču o ljubavi, želji za moći izdaji i borbi. Naravno, oni ispunjavaju i tri želje, ali kako će one biti iskorištene neka ostane nedokučivo dok ne pogledate predstavu.

Čekaonica, Dramske skupine Bez drame KUD-a Zadobraje  prema tekstu Marine Vujičić i u režiji Andre Damiša govori, kako i samo ime kaže, o čekanju. O ljudima koji se, zajedno čekajući i dijeleći istu sudbinu, povezuju u osjećaju zajedništva i pripadanja.

Scena Martin Vukovarskih amatera predstavila se dramom Čehovljeve livadice – i tako dalje i tome slično, nastaloj na temelju triju Čehovljevih jednočinki: Labuđi pjev, Prosidba i  O štetnosti duhana koje je za izvođenje adaptirala Tijana Pavliček, a koja je predstavu također i režirala. Ovaj posve drugačiji Čahov, vrlo je aktualan, duhovit i protočan, pa mnogi neće niti prepoznati da se radi o ruskom klasiku.

Subota je završila predstavom Kapetan Bježo i Gospa od Cukra Samodoziranih /Doza drame u režiji Ive Lehunšek Panić, nježnom dramskom igrom u kojoj glavna lica pokušavaju ovjenčati svoju ljubav usprkos izazovima života koji se uvijek iznova pred njih postavljaju. Sunce je negdje visoko i stanovnici jednog primorskog gradića u hladu kućnog praga vode ćakule. U daljini se čuje harmonika i vesela pjesma onih koji vjeruju da tamo gdje je ljubav, nema kraja sreći.

Prvu festivalsku nedjelju obilježile su dvije predstave mladih glumaca: Šuma Striborova Satiričkog kazališta mladih iz Slavonskog Broda i Tko će sve to pojesti? Max teatra. I dok je prva, predstava u predstavi, razigranih prijatelja koji vrijeme provode igrajući se na ulici, onako kako smo se i mi znali igrati kao djeca, igrama Crne kraljice, graničara, lovice… netko se sjetio da bi mogli igrati bajku Ivane Brlić Mažuranić. Tekst je adaptirao i predstavu režirao Matej Safundžić.

Drama Tko će sve to pojesti? (ili niskokalorična drama o Anoreksiji) Max teatra nastala je prema tekstu nagrađivane hrvatske dramaturginje Ane Tonković i u režiji Maxa Kostelca kroz dugogodišnje promišljanje i zajedničko bavljenje tom temom cijele ekipe. Od prve izvedbe prije više od desetljeća kada je na sceni bilo petnaestak likova sa svojim sudbinama, sadašnja predstava sužena je na četiri djevojke koje su na liječenju zbog poremećaja u prehrani. One su vrlo inteligentne, manipulativne, depresivne i suicidalne. Njihov je lijek hrana, ali također i sredstvo kojim počine samoubojstvo. Teška priča o sve češćim pojavama u našem društvu među mladima, pogotovo djevojkama, o kojoj su hrabro progovorili oni  koji imaju prijatelje koji su prolazili kroz pakao oporavka.

Posljednja predstava prvog festivalskog vikenda bila je ona KUU Mosor iz Gata, Mali libar Mirka Uvodića Splićanina, u režiji  Trpimira Jurkića. Mirko Uvodić  bio je sudski pisar, novinar i književnik u prvoj polovici prošlog stoljeća. Pisao je o ljudskom jadu i siromasima, ali i o građanskom sloju ondašnjih žitelja Splita. Humoristična predstava gatskih zaljubljenika u kazalište donosi dvije takve priče; jednu gradsku o ucviljenoj udovici optuženoj za ubojstvo svoga muža i drugu vlašku o prepredenom vlaju koji prijavljuje krađu svoga pivca i novca na putu do splitskog pazara te svojom dugom pričom izluđuje suca.

Tako smo u vedrom tonu zaključili prvi dio Festivala. Nastavljamo u petak, 17. svibnja već u 14 sati, jer nas očekuje vrlo zgusnuti program drugoga dijela Festivala i još dvanaest izvrsnih amaterskih predstava. 
Pridružite nam se, dođite slaviti s nama ljepotu kazališne igre, ulaz na sve predstave je slobodan!

TVOJA REAKCIJA NA ČLANAK
  • 1
  • 2
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0