Iako živimo u vremenu koje zahtjeva neka neuobičajena pravila ponašanja i nije baš jednostavno proživljavati sve što ona sa sobom donose, kad je humanost u pitanju, uvijek se može računati na spremnost naših ljudi da pomognu. I jutrošnja akcija darivanja krvi u Vodicama to potvrđuje.

Prije dvadesetak dana, u trenucima ukopa Ivice Vove, Vodička glazba svirala je vesele koračnice. Istu stvar učinili su naši glazbari i kad su se opraštali sa Ljiljanom Mićinom, svojim najstarijim članom. Meni su obje situacije bile toliko dirljive da nisam uspijeva zaustaviti lavinu suza.

Iako trenutno živimo u vremenu u kojem nam štošta diktiraju „virusi“, pa u skladu sa tim osluškuju se upute odgovornih iz Civilne zaštite, akcije darivanja krvi ipak valja redovito održavati jer je potreba za krvlju stalno prisutna. 

Za članove Udruge umirovljenika Grada Vodica doslovno vrijedi ona da su u „penziji“, a nikako u „mirovini“. Gotovo da nema dana kad nisu u nekakvoj „akciji“. Osim uobičajenih aktivnosti i kartaških druženja u „Čidentovoj“ kući, naši dragi umirovljenici putuju, plešu, rekreiraju se (dva puta tjedno u knjižnici), a često organiziraju i zanimljiva predavanja.

I akcija darivanja krvi u veljači, jutros održana u prostorijama Kluba dobrovoljnih darivatelja krvi Vodice, pokazala je da ne treba strahovati za budućnost kad je humanost ove vrste u pitanju.  Gotovo da nema akcije na kojoj se ne pojavi netko novi, a to su u većini slučajeva mladi ljudi na početku dvadesetih.